Savjet za roditelje učenika od 6. do 9. razreda
Kada dijete kaže da mu “matematika ne ide”, to može značiti nekoliko potpuno različitih stvari. Prije dodatnih zadataka ili instrukcija pokušajte utvrditi šta se zapravo dešava.
Dijete možda uredno prati nastavu, ali neki novi pojam nije dovoljno jasno razumjelo. U tom slučaju problem je često ograničen na jednu oblast i može se riješiti dodatnim objašnjenjem, nekoliko dobro odabranih primjera i kraćim periodom vježbanja.
Matematika se gradi sloj po sloj. Ako učenik nije siguran u razlomke, predznake, računanje s decimalnim brojevima ili osnovne algebarske postupke, novo gradivo može djelovati mnogo teže nego što zaista jeste.
Takav problem se obično ne rješava samo vježbanjem trenutne lekcije. Potrebno je pronaći gdje je rupa nastala i vratiti se korak unazad.
Ovo je vrlo česta situacija. Dok nastavnik ili roditelj objašnjava, sve izgleda jasno. Međutim, kada učenik ostane sam pred zadatkom, ne zna odakle početi.
Tada problem često nije u razumijevanju samog pojma nego u nedostatku samostalnog vježbanja, sigurnosti i rutine rješavanja zadataka.
Nakon nekoliko loših ocjena dijete može početi očekivati neuspjeh prije nego što uopšte pokuša riješiti zadatak. Tada se znanju pridružuju strah od greške, izbjegavanje vježbanja i gubitak samopouzdanja.
U takvoj situaciji obično više pomažu manji koraci, zadaci prilagođeni trenutnom nivou i osjećaj redovnog napretka nego dodatni pritisak.
Tek kada znamo koji od ovih problema dominira, možemo izabrati pravi način pomoći.
Ne morate odmah uvoditi dodatne sate rada, niti praviti veliki plan. Za početak je dovoljno nekoliko dana malo pažljivije pratiti gdje dijete zapinje.
Umjesto pitanja: “Znaš li ovo?”, probajte reći:
“Hajde mi objasni kako bi ti krenuo rješavati ovaj zadatak.”
Često ćete već iz prvih nekoliko rečenica vidjeti gdje nastaje problem. Nekad dijete razumije zadatak, ali pogriješi u računu. Nekad zna pravilo, ali ne zna kada ga treba primijeniti. A nekad jednostavno ne zna kako da napravi prvi korak.
To su tri potpuno različite situacije.
Jedna loša ocjena ne govori mnogo. Mnogo je korisnije pogledati nekoliko testova, domaćih zadataka ili stranica iz sveske.
Da li se stalno ponavlja ista greška?
Možda su problem predznaci. Možda razlomci. Možda dijete dobro računa, ali ne razumije tekstualne zadatke. A možda jednostavno radi prebrzo i preskače korake.
Kada se ista greška ponavlja, obično imamo dobar trag gdje treba početi.
Matematika teško funkcioniše po principu “sad ćemo tri sata sve nadoknaditi”.
Za većinu djece je korisnije 15 ili 20 minuta nekoliko puta sedmično nego dva sata večer prije testa.
Poenta nije da dijete stalno sjedi nad matematikom. Poenta je da dovoljno često radi da mu postupci ne postanu svaki put ponovo strani.
Ovo je roditeljima često najteže.
Vidite gdje je dijete pogriješilo i prirodno je da odmah kažete šta nije dobro. Ali ponekad je korisnije samo pitati:
“Jesi li siguran za ovaj korak?”
ili:
“Možeš li još jednom provjeriti šta si ovdje uradio?”
Ako dijete samo pronađe grešku, iz toga će obično naučiti više nego kada mu odmah damo tačan odgovor.
Nakon nekoliko dana vjerovatno ćete već vidjeti obrazac.
Možda dijete razumije kada mu neko objašnjava, ali se izgubi čim ostane samo. Možda stalno griješi u osnovnim računskim operacijama. Možda izbjegava zadatke čim izgledaju malo složenije.
Takva zapažanja su mnogo korisnija od opšteg zaključka:
“Njemu matematika jednostavno ne ide.”
Ako se isti problem vraća iz sedmice u sedmicu ili se pojavljuje u više različitih oblasti, vrlo je moguće da nije riječ samo o jednoj teškoj lekciji. Tada vrijedi malo sistematičnije pogledati gdje je problem počeo.
Nekad roditelj vrlo brzo vidi da nešto ne štima, ali nije lako sam pronaći gdje je problem. Dijete možda razumije dok mu neko objašnjava, a onda se opet izgubi kad treba samo nastaviti. Ili se ista greška vraća iz sedmice u sedmicu.
Tada često nije stvar u tome da dijete treba “još više vježbati”, nego da neko treba pogledati gdje je zapelo, vratiti se korak unazad ako treba i pomoći djetetu da ponovo postane sigurno u sebe i svoje znanje.
Vrijedi razmisliti o dodatnoj podršci ako dijete već neko vrijeme:
Jedan dodatni čas može pomoći da se riješi trenutna lekcija. Ali ako se isti problem stalno vraća, obično treba malo više od toga.
Zato je Matematicari.com napravljen kao sistem u kojem učenik ne dobije samo objašnjenje kad zapne, nego ima redovne časove, zadatke za vježbanje, materijale za samostalni rad, pomoć između časova kad zatreba i praćenje kako napreduje.
Ako dijete ima problem s matematikom, najvažnije je ne krenuti odmah od pretpostavke da “ne zna dovoljno” ili da “mora više učiti”.
Ponekad je dovoljan bolji način objašnjavanja. Ponekad treba malo više vježbe. A nekad se treba vratiti na gradivo od prije nekoliko mjeseci ili čak prethodnog razreda.
Dobro je prvo otkriti gdje tačno zapinje. Kada to znamo, mnogo je lakše odlučiti šta dalje.
I možda najvažnije: napredak u matematici rijetko dolazi preko noći. Ali kada dijete počne razumijevati šta radi, kada primijeti da može samo riješiti zadatak koji mu je ranije bio težak, tada se obično vraća i sigurnost.